Priče o legendi

Svi su se radovali predstavi jer je većina o Draženu slušala kao o velikoj legendi od svojih roditelja koji su imali sreću svjedočiti njegovim pothvatima, gledati utakmice i uživati u zlatnom dobu košarke i  našega velikog sportaša, a isto se tako još sjećaju tragedije i velike tuge zbog njegova preranog odlaska.

Nestašluci u djetinjstvu

Predstavu je otvorio prizor bratske svađe između Dražena i njegova starijeg brata Ace. Oboje pohađaju glazbenu školu, no Acu to ne zanima i krišom ide na treninge košarke kamo ga slijedi i mali Dražen. Zbog svega toga imaju problema sa svojim roditeljima, a kroz predstavu vidimo da su se njihovi roditelji zbog njihovih nestašluka često ljutili.

Zastori iza glumaca razmiču se i otvaraju dio pozornice na kojem je postavljeno košarkaško igralište. Aco trenira s ekipom košarku, ali Dražen je premalen i trenira uz teren. Dražen svira gitaru, no uskoro potpuno odustaje od instrumenta. Divi se svojem bratu i u svemu želi biti baš kao on. Nije mu niti važno je li u pitanju košarka ili neki drugi sport, slijedio bi ga na bilo koji trening. Kad više nije bio premlad, počeo je s treninzima, no nije se isticao i brat mu se rugao koliko je loš. Odlučan u namjeri da uspije i bude najbolji, potpuno se predaje tom cilju. Upornost i jasan cilj uvijek urode plodom pa ubrzo igra za svoj klub u rodnom Šibeniku.

Život leti, kapetane

Predstava obiluje motivirajućim trenucima Draženove upornosti i odlučnosti, ali i dirljivim scenama poput rastanka braće, kad Aco odlazi u Zagreb igrati za Cibonu, ostavljajući Dražena s roditeljima u Šibeniku.  Finale predstave energična je izvedba pjesme Život leti, kapetane. Svi glumci stoje i pjevaju dok se na zidu iza njih prikazuje film sa stvarnim prizorima vrhunaca utakmica i fotografijom Dražena Petrovića. Tih nekoliko minuta nabijeno je jakim pomiješanim emocijama ponosa, tuge, radosti…  Toliko veličine i uspjeha bilo je u samo 28 godina života jednoga ljudskog bića kojem znamo ime i djelo i mi koji ga nismo nikada vidjeli ni upoznali. Zakotrljala se i pokoja suza rasplinuta gromoglasnim pljeskom oduševljene publike.

Upornost se isplati

Nitko nije ostao ravnodušan nakon predstave, komentiralo se čitavim putem na povratku, a neki su se nakon izlaska iz autobusa dali u potragu za loptom ne bi li zabili koji koš ispred škole. Ubrzo se i kiša sjetila da nije padala neko vrijeme - uporna je i ona u svojim nastojanjima da bude najbolja u onome što radi.  

Emanuel Peponi Pintar, 5. a