Kada sam došla u školu, sve su namirnice već bile pospremljene u kutije i vrećice. Vjeroučiteljica Željkica Bradarić, sestra Marija Medved, Denis, Antonio i ja nosili smo kutije do kombija, koji smo se odvezli do Kaptola.

Na putu smo se zabavljali i nije bilo nimalo dosadno. Kada smo stigli, pozdravili smo se s fra Miroslavom Petracem i iznijeli doniranu hranu i odnijeli je do spremišta. Razgledali smo kuhinju i blagovaonicu, mjesta gdje se hrana doprema i gdje korisnici kuhinje objeduju. Posjetili smo i franjevački samostan, gdje smo se zasladili keksima i sokom. Za to vrijeme vrijedne ruke kuharica pripremile su ručak. Pomogli smo im podijeliti objed. Potom smo se sa svima pozdravili i zahvalili im na ljubaznosti.

Naposljetku, svratili smo do Zagrebačke katedrale i razgledali unutrašnjost. Sestra Marija Medved pričala nam je o povijesti katedrale, primjerice o grobnicama koje se nalaze ispod građevine, čemu su služile sada zatvorene stepenice i slično.

Na povratku kući sve je nekako utihnulo pa sam shvatila da sve vrijeđanje i svi problemi kojima se zamaram, nisu zapravo nimalo bitni ni veliki naspram problema tih ljudi. Sad mi je jasno koliko smo svi sretni, a da toga zapravo nismo ni svjesni. Trebali bismo biti zadovoljni jer imamo svoju obitelj i svaki dan jelo na stolu.

Mihaela Helešić, 6. a